Dnevna štampa Marketing Redakcija Kontakt
Vradžbine su kad Brnabićku postaviš za premijera * Promjene počinju smjenama direktora * EU da se izjasni o regularnosti izbora * Kalić oslobođen zbog grešaka tužilaštva * Makron preuzima tron od Merkel * EU ostaje kratkih rukava * Ako zovu iz banke, umro sam
ISSN 1800-6299
  Izdanje: 09-01-2018

Porudzbenica
Rubrike
Pogledajte

Strip Dana

Strip

Riječ Dana
MILOŠ KONATAR, FUNKCIONER POKRETA URA :
Mora se otkloniti svaka sumnja u umiješanost IRF-a u izborne zloupotrebe DPS-a i njegovih političkih satelita.

Vic Dana :)

Dva grobara, posle napornog dana, sjede uz pivo. Kaže jedan drugom:
– Uf, danas smo sahranjivali jednog od 150 kila, izmori nas...
Drugi odgovara:
– Ma nije to ništa, mi danas sahranjivali nečiju taštu, narod je toliko aplaudirao da smo je tri puta vadili na bis!

Juče mi bila familija iz Beča, donijeli neki keks od euro i po, dvije čokolade i 200 grama kafe a pojeli i popili moju penziju i pola ženine plate!

Dolazi Perica iz škole i pita ga otac:
-Sine, kako si prošao u školi?
-Tata ti si fudbaler, pa ćeš me razumjeti. Produžio sam ugovor sa prvim razredom na godinu dana.







Arhiva
Dan:
Mjesec:
God:

Razno
Uclani se

Sarena strana - datum: 2018-01-01 MLADEN VOJIČIĆ TIFA U INTERVJUU ZA „DAN“ GOVORI O SARADNJI SA GORANOM BREGOVIĆEM, ISKUSTVIMA KOJE JE STEKAO U 36 GODINA DUGOJ KARIJERI, PLANOVIMA I ŽELJAMA
Kad ideš srcem greške nema
Dan - novi portal
Sva­ki put kad go­vo­ri o Mla­de­nu Vo­ji­či­ću Ti­fi, front­men „Bi­je­log dug­me­ta” Go­ran Bre­go­vić iz­go­va­ra re­če­ni­cu ko­ja naj­bo­lje opi­su­je pje­va­ča sa ko­jim je „Dug­me” sni­mi­lo al­bum „Ko­sov­ka dje­voj­ka”: „Nje­ga bih u jed­nom tre­nut­ku že­lio da ubi­jem, a već u dru­gom da ga vo­dim na mo­re”.
Oni ko­ji po­zna­ju Ti­fu pri­vat­no zna­ju da je Bre­ga dao hi­ru­r­ški pre­ci­znu de­fi­ni­ci­ju ka­rak­te­ra naj­pre­po­zna­tlji­vi­jeg i naj­sna­žni­jeg vo­ka­la u isto­ri­ji rok mu­zi­ke na ovim pro­sto­ri­ma. Ti­fa je osam­de­se­tih u ve­li­ko „Dug­me” do­šao go­to­vo kao kli­nac - imao je sve­ga 24 go­di­ne. Iako će ne­ki re­ći da je „ga­že­nje” tre­će de­ce­ni­je ga­ran­ci­ja ka­kve - ta­kve zre­lo­sti, kod Ti­fe je u to vri­je­me kor­mi­lo ži­vo­ta bi­lo u ru­ka­ma unu­tra­šnjeg dje­te­ta, bun­tov­nog i neo­b­u­zda­nog. Ni­je ga se ti­ca­lo ka­kve će po­slje­di­ce nje­go­va tvr­do­gla­vost mo­ći da iza­zo­ve u ogrom­noj mu­zič­koj ma­ši­ne­ri­ji pred ko­jom je kli­ca­lo 22 mi­li­o­na Ju­go­slo­ve­na i još „po­la svi­je­ta” pri­de.
Ti­fa je, jed­no­stav­no, uvi­jek „tje­rao po svom”.
Znao je da se okre­ne i ode kad mu „ta­ko do­đe”. Da ga da­ni­ma ne­ma. Da sa­mo iše­ta iz stu­di­ja i ne­sta­ne. Ali, kad se vra­ti i kad otvo­re­nog sr­ca „pu­sti gla­šči­nu”, svi gri­je­si bi­va­li su mu opro­šte­ni.
Po­sli­je „di­za­nja si­dra” ma­e­stral­nog Želj­ka Be­be­ka, „Dug­me” je tre­ba­lo da na­sta­vi svoj ži­vot, a bez Ti­fi­nog vo­ka­la vje­ro­vat­no bi vr­lo br­zo po­sta­lo (i osta­lo) sa­mo uspo­me­na. Emo­tiv­ni ze­mljo­tres ka­kav je iza­zvao ot­pje­vav­ši „Da te bog­do ne vo­lim”, „Li­pe cva­tu”, „La­žeš zla­to, la­žeš du­šo”, „Pa­da­ju zvi­je­zde” i dru­ge pje­sme sa već po­me­nu­tog (i je­di­nog al­bu­ma ko­ji je sni­mio sa „Dug­me­tom”), Ti­fi je od­re­dio di­ja­mant­sku po­zi­ci­ju u isto­ri­ji eks-ju mu­zi­ke.
Da­nas, ne­ko­li­ko de­ce­ni­ja ka­sni­je, Vo­ji­čić je ne sa­mo i da­lje pje­vač­ki ak­ti­van sa „Dug­me­tom”, već, tvr­de svi ko­ji su ima­li pri­li­ke da ga slu­ša­ju po­sljed­njih mje­se­ci, u naj­bo­ljoj vo­kal­noj for­mi ika­da. Na film­skom fe­sti­va­lu u Mo­sta­ru ovog no­vem­bra do­ku­men­ta­rac o nje­mu doživio je ova­ci­je, ali Ti­fin na­stup sa no­vim ben­dom po­sli­je pro­jek­ci­je fil­ma is­pra­ćen je uz de­li­ri­jum!
– Da sam htio da bu­dem po­pu­la­ran, ko zna gdje bi mi bio kraj – ka­že Ti­fa u in­ter­vjuu za „Dan”.
Za No­vu go­di­nu na­stu­pa­će­te sa „Bi­je­lim dug­me­tom” u Bu­dvi. Da li je set-li­sta pri­pre­mlje­na, ko­jom pje­smom će bi­ti otvo­ren kon­cert?
– Ne bih mo­gao da pri­čam o set-li­sti, ali u sva­kom slu­ča­ju bi­će to ši­rok di­ja­pa­zon sve­ga ono­ga što „Bi­je­lo dug­me” nu­di svih ovih go­di­na, a ovo je već 45. go­di­na ka­ko smo za­jed­no.
Da li Vam ne­do­sta­je Želj­ko Be­bek u ovoj po­stav­ci?
– Svi te­ži­mo ide­a­lu i sa­vr­šen­stvu, a to u prin­ci­pu ni­ko ne mo­že ni da po­stig­ne. Ali, u to­me i je­ste iza­zov.
Za­što ne mo­že­te da po­stig­ne­te? Kon­cer­ti 2005. u Sa­ra­je­vu, Za­gre­bu i Be­o­gra­du, na ko­ji­ma ste na­stu­pa­li i sa Be­be­kom i sa Ale­nom Isla­mo­vi­ćem, bi­li su od­lič­ni.
– Je­su, sla­žem se. Ja bih vo­lio da smo sva tro­ji­ca pje­va­ča na bi­ni, ali sple­tom okol­no­sti to je ta­ko ka­ko je... Ipak, ne za­bo­ra­vi­te da su pje­sme „Bi­je­log dug­me­ta” iz­nad sve­ga, i ne­za­vi­sno od to­ga ko ih pje­va lju­di re­a­gu­ju na pra­vi na­čin. Sve je u funk­ci­ji i u ko­rist mu­zi­ke.

Ima li šan­se da se „Bi­jelo dug­me”kroz ne­ki no­vi al­bum pred­sta­vi pu­bli­ci?
– Mi o to­me ne raz­mi­šlja­mo. Po­sto­ji hi­je­rar­hi­ja u sve­mu to­me.
Ka­ko Vi po­štu­je­te hi­je­rar­hi­ju, kad ste ci­je­log ži­vo­ta bi­li „slo­bo­dan stri­je­lac”? Ni­je valj­da da se za sve Bre­go­vić pi­ta?
– Pa na­rav­no, Go­ran je al­fa i ome­ga sve­ga. Mi smo sa­mo ko­ta­či, ka­ri­ke u si­ste­mu ko­je sve­mu to­me da­ju ne­ki po­se­ban štih, ali idej­no sve po­ti­če od Go­ra­na Bre­go­vi­ća.
Kad naj­bo­lji rok vo­kal u isto­ri­ji biv­še Ju­go­sla­vi­je iz­go­vo­ri da je „sa­mo ko­tač”, to je ve­li­ko iz­ne­na­đe­nje.
– To je li­je­po ču­ti, ali valj­da s go­di­na­ma sva­ko od nas sti­če ne­ku do­zu mu­dro­sti. Ni­jed­ne se­kun­de ovo ni­je ni­ti šlih­ta­nje, ni­ti di­plo­ma­ti­ja; čo­vjek s vre­me­na na vri­je­me mo­ra da sve­de ra­ču­ne. Iz ove pri­zme gle­da­no, sva­ko od nas si­gur­no ima po­seb­nu ulo­gu i mje­sto, ali ne mo­že­mo da bu­de­mo li­ce­mjer­ni i sli­je­pi pa da ne ka­že­mo ko­me pri­pa­da­ju sve za­slu­ge. Na­rav­no, za­slu­ge su hi­je­rar­hij­ski po­re­đa­ne.
Ko­li­ko ste se Vi lič­no pro­mi­je­ni­li od tre­nut­ka kad ste pr­vi put do­šli u „Bi­je­lo dug­me” do da­nas?
– Pro­mi­je­nio sam se uto­li­ko što sam po­čeo da bi­vam svje­stan se­be, što u prin­ci­pu znam šta mo­gu a šta ne mo­gu. Ni­sam bio svje­stan kom­plet­ne si­tu­a­ci­je u tre­nut­ku kad sam tek do­šao u „Dug­me”. Ali, vri­je­me je naj­u­bje­dlji­vi­ji i su­di­ja i ka­di­ja, po­re­đa stva­ri ona­ko ka­ko bi one tre­ba­lo da sto­je.
Iz Va­šeg ugla, ko­je je vri­je­me bi­lo bo­lje – ono pri­je 45 go­di­na ili ovo da­na­šnje? Je­ste li no­stal­gi­čar?
– Je­sam. Mi­slim da je sva­ki čo­vjek no­stal­gi­čar, bez ob­zi­ra na to da li je bio uče­snik tog vre­me­na ili ne. Ilu­stra­ci­je ra­di, ne­dav­no sam po­no­vo gle­dao film „Ti­ta­nik”; čo­vjek ko­ji je ra­dio film na­pra­vio je no­vu ver­zi­ju kroz ko­ju i da­lje ula­zi u ana­li­zu ko­li­ko je po­gri­je­šio u sa­mom sce­na­ri­ju, ko­li­ko je se­be lič­no sta­vio u sve to, ko­li­ko je bio u sve­mu to­me re­a­lan... Ne mo­ra­mo da bu­de­mo su­di­o­ni­ci ne­kog vre­me­na, ali mo­že­mo da da­mo se­bi na ma­štu i na vo­lju da či­ni­mo bo­lje stva­ri. Da bu­de­mo bo­lji lju­di. Da se ra­du­je­mo tu­đem uspje­hu.
Kad ste se Vi po­sled­nji put ob­ra­do­va­li ne­či­jem uspje­hu?
– Sva­kog da­na se ra­du­jem tu­đim us­pje­si­ma.
Ta­ko ne­što mo­gu sa­mo su­štin­ski do­bri lju­di.
– Da li je to ta­ko kroz pri­zmu do­brog čo­vje­ka ili ne, to ne mo­gu da su­dim. Oni ko­ji vo­de evi­den­ci­ju ka­žu da nas ima oko se­dam mi­li­jar­di. Ja vje­ru­jem sa­mo u jed­no pri­ču, cr­no-bi­je­lo, a to je naj­pro­sti­ja ži­vot­na fi­lo­zo­fi­ja. To je jing i jang. Po toj fi­lo­zo­fi­ji ni­ko nam ni­je dao bo­je; one su u na­ma, tu ču­če, i ja­ko je bit­no da bu­de­te ini­ci­ra­ni na pra­vi na­čin da iz­mi­sli­te te bo­je. Kad se is­po­sta­vi da su te bo­je ja­ko slič­ne, on­da mo­že­mo da sta­vi­mo ser­ti­fi­kat. Ja ne vo­lim ove „pi­sa­ne knji­ge” (Bi­bli­ja, Ku­ran – prim. aut.), uvi­jek se pi­tam ko je dao ser­ti­fi­kat. Mo­žda će se vjer­ni­ci sad i ob­ru­ši­ti na me­ne zbog ove iz­ja­ve, ali ja du­bo­ko vje­ru­jem da je Bog u svi­ma na­ma i da je ja­ko bit­no bi­ti po­zi­ti­van i či­ni­ti do­bra dje­la. Čim po­zi­tiv­no raz­mi­šlja­te, ima­te i osmjeh na li­cu, a sa­mim tim ne mo­že ni­šta ru­žno da vam se de­si. Kad ra­di­te sr­cem, on­da gre­ške ne­ma.
„Bi­je­lo dug­me” i „Pla­vi or­ke­star” su, či­ni se, je­di­ne gru­pe iz biv­še Ju­go­sla­vi­je ko­je su po­sli­je lu­di­la gra­đan­skog ra­ta do­bro­do­šle u svim biv­šim ju­go­slo­ven­skim re­pu­bli­ka­ma. Ove go­di­ne i vi i „Plav­ci” ste za no­vo­go­di­šnje pra­zni­ke u Cr­noj Go­ri; iz­gle­da da će kod nas bi­ti i mu­zič­ki i po ener­gi­ji no­vo­go­di­šnji pra­zni­ci naj­bo­lji?
– Pu­bli­ka u Cr­noj Go­ri vas ili pri­hva­ti ili ne pri­hva­ti. Tre­ba vam po­klo­ni­ti vi­še pa­žnje; Cr­na Go­ra je­ste te­ri­to­ri­jal­no ma­la, ali je ve­li­ka sr­cem. Kad do­đe­te otvo­re­nog sr­ca, i ra­di­te od sr­ca, lju­di vas pri­hva­te. Ali zna­te, bu­de i obr­nu­to kad ste dru­ga­či­ji; on­da se i stva­ri dru­ga­či­je od­vi­ja­ju. Ja­ko je bit­no da ne kal­ku­li­še­te, on­da se sve mo­že na­mje­sti­ti ka­ko tre­ba. Ako ra­di­te iz sr­ca, ne­ma po­tre­be za sum­njom. Čim ko­ri­sti­te mo­zak, ne­ma spon­ta­no­sti.
I da­lje ta­ko raz­mi­šlja­te?
– I da­lje. Sva­ki dan je no­va ener­gi­ja, sva­ki dan je li­jep sam za se­be. Ima to­li­ko li­je­pih stva­ri ko­ji­ma smo okru­že­ni, a svi­jet sve vi­še ži­vi kao bu­da­le­ti­ne, po­stao je op­te­re­ćen ne­kim stva­ri­ma ko­je ni­su od­raz du­še. A šta je u ži­vo­tu naj­bit­ni­je? Sa­mo ima­ti osmi­jeh na li­cu i po­zi­tiv­no raz­mi­šlja­ti.
Sne­ža­na Mol­do­van


Kom­pli­ment ko­ji se ne za­bo­ra­vlja

Iako se tru­di da sva­kom svom sa­rad­ni­ku pod­jed­na­ko da na zna­ča­ju, Bre­go­vić je u jed­nom in­ter­vjuu Ti­fi ipak dao pred­nost. Na pi­ta­nje ko­ji pje­vač je naj­bo­lji – Be­bek, Ti­fa ili Alen, Bre­ga je od­go­vo­rio:
– Bi­la su sva tro­ji­ca do­bra. Kroz „Dug­me” je pro­šlo mno­go mu­zi­ča­ra i pje­va­ča i svi su bi­li do­bri. Vo­lio sam da ra­dim sa svom tro­ji­com. Mo­žda je Ti­fa, ipak, bio za ni­jan­su bo­lji.


No­vi bend

Po­red an­ga­žma­na u „Bi­je­lom dug­me­tu” ko­je ima po­seb­no mje­sto u nje­go­vom sr­cu, Ti­fa ra­di i sa svo­jim ben­dom na či­jem su re­per­to­a­ru nje­go­ve pje­sme, kao i pje­sme „Va­tre­nog po­ljup­ca” i „Di­vljih ja­go­da”. Oni ko­ji pra­te rok sce­nu zna­ju da je Vo­ji­čić sa po­me­nu­tim gru­pa­ma svo­je­vre­me­no sa­ra­đi­vao i sni­mao al­bu­me.
– Po­čeo sam po­no­vo da ži­vim, po­čeo sam po­no­vo da bu­dem sre­ćan na pra­vi na­čin – iskre­no ka­že. – Ra­du­jem se no­vim na­stu­pi­ma sa mo­jim ben­dom, po­go­to­vo ka­da vi­dim da pu­bli­ka pre­po­zna­je ener­gi­ju ko­ju ša­lje­mo i da re­a­gu­je iskre­no.


Na­di­mak

Vo­ji­čić je se­bi još u naj­ra­ni­jem dje­tinj­stvu na­dje­nuo na­di­mak po kom je po­stao sla­van. Kao če­tvo­ro­go­di­šnjak, obo­ža­vao je vo­zo­ve, a ka­ko je imao pro­blem da iz­go­vo­ri slo­vo „V”, stal­no je go­vo­rio:
„Ide lo­ko­mo­ti­Fa, ide lo­ko­mo­ti­Fa!“
U ša­li, pro­zva­li su ga „Ti­fa”, i taj na­di­mak ostao mu je do da­na­šnjih da­na.

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Dan - novi portal
Predaja pomena on-line

Najčitanije danas

INFO

Cjenovnik i pravila o medijskom predstavljanju u toku kampanje za izbore za odbornike u SO Herceg Novi koji će biti održani 9. maja 2021.godine.

Pravila lokalni
Jumedia Mont d.o.o.

Cjenovnik - Radio D

Pravila o medijskom predstavljanju

Pravila lokalni
M.D.COMPANY d.o.o.

Cjenovnik - Radio D+

INFO

Zaštitnika prava čitalaca Dan-a

OMBUDSMAN

kontakt:

ombudsman@dan.co.me

fax:

+382 20 481 505

Pogledajte POSLOVNIK

Pratite rad OMBUDSMANA

Pogledajte IZVJEŠTAJE

Karikatura DAN-a
Karikatura
Pogledaj sve karikature >>>

Najčitanije - 7 dana


 

Prognoza dana

 



 

Developed by Beli&Boris - (c) 2005 "Dan"